Hrvatska - hrvatska povijest

Hrvati su došli u svoju današnju domovinu u 7. stoljeću i postoje dokumenti koji potvrđuju postojanje hrvatske države još od 9. stoljeća. Nakon gašenja hrvatske dinastije, hrvatski je parlament (Sabor) počeo birati pripadnike različitih europskih dinastija za hrvatske kraljeve. U tijeku vladavine svih tih kraljeva, Hrvatska je očuvala funkciju bana, koji je bio Hrvat, i svoj parlament i upravitelje regija. To znači da Hrvatska nije izgubila osnovne atribute države, kraljevstva, sve do ovoga stoljeća. Nakon Prvoga svjetskog rata, hrvatski parlament je prekinuo svoje veze s Habsburškim carstvom, 28. listopada 1918. i prvi su put nakon mnogo stoljeća dijelovi Hrvatske ponovno ujedinjeni. "Država Slovenaca, Hrvata i Srba" stvorena je u studenom 1918. Ujedinjeno "Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca" proglašeno je 1. prosinca 1918. Dokumente o tom ujedinjenju potvrdila je samo jugoslavenska skuptšina, ali nije nikada niti jedno političko tijelo u Hrvatskoj ili Državi SHS. Hrvatski parlament je bio raspušten od 1920. do 1939. - prvi put u tisućljetnoj povijesti. Princ Aleksandar je uveo svoju posebnu diktaturu 6. siječnja 1929. upotrijebivši prvi put ime "Kraljevina Jugoslavija."

Od 1941-1945. tu su postojale praktički dvije države, koje su se međusobno borile na hrvatskom teritoriju. 1941. je pod patronatom Njemačke i Italije proglašena fašistička "Nezavisna Država Hrvatska". Antifašistički pokret je započeo odmah nakon toga i rezultirao je stvaranjem "Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske" 1943. koje se sastojalo od Komunističke stranke i građanskih stranaka. Pod vodstvom Komunističke stranke, ZAVNOH je u studenom 1943. položio temelje za poslijeratnu jugoslavensku državu.

Nakon Drugoga svjetskog rata Jugoslavija je bila centralistička unitarna birokratska federacija (stvorena po uzoru na SSSR) sve do 1974. Ustav 1974. uveo je jake konfederalne elemente i sustav samoupravljanja.